O PROJEKTU

Dosadašnje spoznaje

Umjetničkom baštinom Rijeke nastalom u 17. i 18. stoljeću bavilo se je tijekom 19. i prve polovice 20. stoljeća nekoliko autora, poput Giovannija Koblera, Ricarda Gigantea ili Giuseppea Viezzolija. Riječ je o historiografima koji su se umjetnina doticali u okviru povijesnih pregleda, arhivskih vijesti vezanih uz povijesne ličnosti i slično. Prvo sustavno i „moderno“ povijesnoumjetničko istraživanje baštine barokne Rijeke provela je Radmila Matejčić (1922. – 1990.) tijekom sedamdesetih godina 20. st., u okviru svojeg magistarskog rada i doktorske disertacije. Njezine su spoznaje objavljene 1982. pod nazivom „Barok u Istri i Hrvatskom primorju“ kao poglavlje knjige Barok u Hrvatskoj te u nizu članaka objedinjenih u knjizi Kako čitati grad: Rijeka jučer, danas (prvo izdanje 1988.). Interpretacije i spoznaje koje je Radmila Matejčić iznijela u svojim tekstovima pokazali su se tijekom narednih desetljeća ključnima kako za studente povijesti umjetnosti, tako za nove generacije istraživača, ali i za kulturnu javnost. Uslijed iznimnog napretka u istraživanjima umjetnina iz 17. i 18. st. u Italiji (Veneciji i Venetu), Austriji i Sloveniji te u samoj Hrvatskoj, uslijed velikog broja novih atribucija, arhivskih otkrića, novih interpretacija te osuvremenjivanja metodologije istraživanja, doprinos Radmile Matejčić postao je važan temelj poznavanja tematike, no takav koji zahtjeva sustavnu reviziju i proširenje u skladu s navedenim novostima. Tijekom narednih desetljeća (1990. – 2018.) umjetnička baština Rijeke bila je predmetom interesa hrvatskih i slovenskih istraživača, poput Nine Kudiš, Damira Tulića, Višnje Bralić, Mirjane Repanić Braun, Danka Šoureka, Katarine Horvat-Levaj, Mateja Klemenčiča i Blaža Resmana. No, riječ je uglavnom o znanstvenim člancima ili dijelovima širih istraživanja u kojima se autori monografski bave pojedinim djelima ili se daje pregled jednog segmenta poput slikarstva, skulpture i arhitekture. Umjetnički obrt javlja se kao predmet istraživanja tek posljednjih godina u radovima Ive Jazbec Tomaić i Mateje Jerman. Riječ je ovdje o umjetničkoj baštini izuzetne vrijednosti u europskom kontekstu, koja do sada nije sustavno i cjelovito istražena u svjetlu novih spoznaja i uz pomoć najsuvremenije metodologije.

Početna hipoteza

Iako je umjetnička baština 17. i 18. stoljeća bila u više navrata, od sedamdesetih godina prošlog stoljeća do danas, predmetom istraživanja povjesničara umjetnosti, do sada ne postoje znanstveni radovi, knjige ili studije koji fenomenu pristupaju obuhvatno, bez obzira je li riječ o katalogizaciji određene vrste umjetnina (npr. katalog slikarstva, katalog kiparstva ili profane arhitekture), sustavnom uključivanju umjetničkog obrta u istraživanje/analizu ili kontekstualizaciji umjetničke proizvodnje i importa uz pomoć arhivskog i historiografskog istraživanja. Uz to, izuzetno velika međunarodna znanstvena produkcija koja se bavi umjetnošću sjeveroistočne Italije i srednje Europe danomice donosi novosti o umjetnicima i umjetninama ključnim za razumijevanje riječke barokne spomeničke baštine. Iako članovi ovdje predloženog istraživačkog tima nastoje te novosti pratiti, ovaj će im projekt omogućiti da informacije sustavno dopunjavaju i primjenjuju u svojem istraživanju. Ovim se projektom, stoga, predlaže sustavno i trajno uvođenje suvremene povijesnoumjetničke metodologije koja se u podjednakoj mjeri oslanja na stilsku analizu i komparaciju, atribucionizam, arhivsko istraživanje, historigrafsku kontekstualizaciju, istraživanje kulturnog i religijskog konteksta itd. pri istraživanju barokne umjetničke baštine Rijeke i njezine neposredne okolice. Kako je riječ o umjetničkoj baštini čiju izuzetnu vrijednost poznaju i razumiju tek stručnjaci, ali na žalost ne i lokalna uprava ili šira javnost, zadatak ovog projekta je i sustavna i intenzivna diseminacija novih spoznaja, interpretacija i znanstveno utemeljene valorizacije djela. Ovaj projekt vidimo kao inicijalni, ali ključni korak ka stvaranju cjelovite, znanstveno utemeljene i javno dostupne baze podataka koja će biti temelj za daljnja istraživanja, članke, monografije, konzervatorske elaborate i slično. Imajući u vidu specifičnost teme, ovdje predloženi istraživački tim najkompetentniji je za realizaciju takvog zadatka.

Cilj istraživanja

1. stjecanje novih spoznaja i formuliranje kvalitetnijih i obuhvatnijih interpretacija umjetničke baštine Rijeke

2. unapređivanje znanstvene kvalitete objavljenih radova i kongresnih priopćenja istraživačke skupine (veća međunarodna kompetitivnost, vidljivost i citiranost)

3. intenzivno znanstveno formiranje doktoranada i osiguravanje visoke kvalitete njihovih disertacija

4. nadogradnja postojeće međunarodne znanstvene umreženosti

5. diseminacija i dostupnost rezultata istraživanja široj javnost